U praksi se pojavljuje više različitih modela tarifnih struktura koje se navode u nastavku – cilj je svakako odabrati najpogodniji za specifične potrebe lokalne zajednice iz BiH. takvi modelu su npr.:
- Jedinstvena jedinična cijena m3 vode, plaćanje prema potrošenoj količini bez pretplate;
- Jedinstvena jedinična cijena m3 vode, plaćanje prema potrošenoj količini sa pretplatom;
- Jedinstvena jedinična cijena m3 vode za sve potrošače;
- Paušalna cijena;
- Cijena zasnovana na marginalnim troškovima; i
- Tarifna struktura sa dva ili više tarifnih blokova.
U nastavku se pojedinačno obrazlažu prethodno navedeni modeli.
Jedinstvena jedinična cijena m3 vode, plaćanje prema potrošenoj količini bez pretplate
Odnosi se na cijenu po jedinici potrošene količine vode ( KM/m3 ) pri čemu jedinična cijena ne zavisi od ukupne količine potrošene količine vode (svaki m3 vode ima istu cijenu za istu kategoriju potrošača). Cijena po m3 ipak može (ali i ne mora) biti različita za različite kategorije potrošača, ista u sebi uključuje i specifične potrošačke troškove poput održavanja vodomjera ili očitanja i fakturiranja, ova metoda ne računa zasebno naknadu za pokrivanje troškova koji ne zavise od isporučene količine vode (potrošačkih troškova). U BiH je to najčešće korištena tarifna struktura, ista je jednostavna za analizu i primjenu kao i lako shvatljiva za korisnika usluga.
Jedinstvena jedinična cijena m3 vode, plaćanje prema potrošenoj količini sa pretplatom
Razlika u odnosu na prethodnu strukturu je u tome da se uz volumetrijski određeni iznos računa dodaje i pretplatni dio koji ne ovisi o potrošnji vode. Dvije varijante ove tarifne strukture se odnose na pretplatu koja uključuje samo specifične potrošačke troškove, odnosno na pretplatu koja pored potrošačkih troškova uključuje i potrošnju određene količine vode. I u ovom slučaju cijena po m3 može (ali i ne mora) biti različita za različite kategorije potrošača. U prvom slučaju dakle pretplata se odnosi prije svega na specifične troškove održavanja i zamjene vodomjera, očitanja i fakturiranja, može se tome dodati i (ne veliki) iznos koji bi se odnosio na održavanje operativnog stanja postojeće mreže. U drugom slučaju se i relativno mala količina vode uključuje u pretplatu (obično 5 do 15% od prosječne potrošnje u toj kategoriji). Količina vode koja ulazi u pretplatu ne bi trebala biti velika, jer bi u tom slučaju pretplata mogla prerasti u paušal. Procjena količine vode koja bi se uključila u pretplatu može se izvršiti i na osnovu minimalne količine vode koja se isporučuje toj 22 potrošačkoj kategoriji u toku godine. Sva ostala potrošnja iznad navedene količine koja ulazi u pretplatu obračunava se po m3 sa istom jediničnom cijenom u okviru iste kategorije i neovisno o količini potrošene vode. I u ovom slučaju cijena po m3 ipak može (ali i ne mora) biti različita za različite kategorije potrošača.
Jedinstvena jedinična cijena m3 vode za sve potrošače
Bez obzira o kojoj kategoriji potrošača se radi određuje se jedinstvena cijena po m3 , neovisno o potrošenoj količini vode. Jedinična cijena vode po m3 se dobije prostim dijeljenjem ukupnih potrebnih prihoda sa ukupnom procijenjenom potrošnjom vode, ista se u praksi najčešće koristi u malim sistemima gdje potrošači imaju slične zahtjeve. Specifični potrošački faktori kao što su neravnomjernost potrošnje ili veličina vodomjera se ne uzimaju u obzir pri određivanju cijene.
Paušalna cijena
Ovaj se tip tarifne strukture koristi uglavnom kada se ne mjeri potrošnja vode korisnika usluga, najčešće u kategoriji domaćinstva . Struktura nije ekonomična i treba je izbjegavati kada god je to moguće. Često je zasnovana na broju članova kućanstva što može zvučati logično (iako nije uvijek jednostavno imati ažurne podatke o broju članova, naročito kada postoji sezonska, npr. studentska migracija), ali u slučajevima individualnog stanovanja taj princip ne uzima u obzir potrošnju vode za druge potrebe poput zalijevanja vrta, pranja i/ili hlađenja terase i sl. U praksi se čak može susresti i princip paušalne cijene po domaćinstvu neovisno o broju članova u kućanstvu, ili čak i prema površini stambenog prostora, što očigledno nema veze sa stvarnom potrošnjom i zapravo stavlja korisnike usluga u međusobno neravnopravan položaj.
Cijena zasnovana na marginalnim troškovima
Ovaj se tarifni model zasniva na marginalnim troškovima koji se odnose na proizvodnju dodatne jedinice proizvoda. Cijene se dakle vežu za troškove potrebnog povećanja ukupnog kapaciteta vodosnabdijevanja , dakle izgradnjom dodatnih infrastrukturnih objekata potrebnih za povećanje proizvodnje uzrokovano većom potražnjom. Na ovaj način daje se odgovarajući signal potrošačima o stvarnoj cijeni vode. Primjena ove tarifne strukture nije praktična za usluge vodosnabdijevanja i odvodnje otpadnih voda.
Tarifna struktura sa dva ili više tarifnih blokova
Struktura sa dva ili više tarifnih blokova može imati i rastući i opadajući karakter. Karakteristični tržišni pristup prodaji jeste da jedinična cijena proizvoda ili usluge opada sa količinom narudžbe, u ovom slučaju bi to značilo da jedinična cijena m3 vode opada sa veličinom potrošnje, i to u zadatim okvirima (npr. do 5 m3 potrošnje je jedna cijena po m3 , ista je manja za potrošenih 6-10 m3 , zatim ponovo opada i sl.).
U principu ova tarifna struktura može imati smisla, jer veći dio troškova nastalih pružanjem usluge nastupa osiguranjem osnovne potrošnje, pa su stoga jedinični troškovi potrošača sa manjom potrošnjom veći. Ipak češće je u primjeni tarifna struktura sa rastućim karakterom, kada jedinična cijena m3 vode raste sa povećanom potrošnjom, koja se prije svega primjenjuje radi stimuliranja štednje vode. Nakon usvajanja granica tarifnih blokova, neophodna je dodatna provjera da li usvojeni elementi stvaraju dovoljne prihode za pokrivanje svih odnosnih troškova (za svaku od potrošačkih kategorija).