Voda se često razmatra i kao socijalna kategorija i kao ekonomsko dobro. Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 28. 7. 2010. , putem Rezolucije 64/292 eksplicitno prepoznala ljudsko pravo na vodu i sanitaciju, te priznala da su čista pitka voda i sanitacije bitni uvjeti za ostvarivanje svih ljudskih prava. Novembra/studenog 2002. godine je Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava usvojio Generalni Komentar (General Comment) broj 15 o pravu na vodu. Član I.1 tvrdi da je „čovjekovo pravo na vodu neophodno za vođenje života u ljudskom dostojanstvu. Ono je preduvjet za ostvarivanje drugih ljudskih prava“. Istim komentarom se također definira pravo na vodu kao pravo svakoga na dovoljne količine sigurne, prihvatljive i fizički dostupne, priuštive vode za vlastito i korištenje u kućanstvu.

Ovakva definicija vodi ka još jednom principu koji se primjenjuje u vodosnabdijevanju/vodoopskrbi, a to je princip pravičnosti i jednakosti. Upravo ovaj princip utiče na djelomičnu primjenu prethodno navedenog principa „korisnik plaća“ (uz praktične teškoće takve primjene), jer je cilj svim stanovnicima osigurati vodu i pod jednakim uvjetima.