Princip priuštivosti (affordability) se koristi za procjenu najveće moguće cijene koju prosječna obitelj/porodica može mjesečno platiti iz svojih prihoda sa prosječnom potrošnjom po osobi, i gdje preostale ključne finansijske obaveze (npr. obrazovanje ili zdravlje) neće biti ugrožene.

U praksi se obično ova granica postavlja na 4% ukupnih mjesečnih prihoda za račun za vodu i kanalizaciju, ali se može i napraviti zaseban pristup za jednu i drugu vrstu usluge, naročito stoga što se značajno veći troškovi očekuju u budućnosti u sektoru kanalizacije, kada se izgrade postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Uvijek će postojati jedan broj osoba u lokalnoj zajednici koji ne mogu platiti vlastiti račun za vode, ali i podcrtati da se tim osobama, koje trebaju biti registrirane kao osobe sa socijalnim potrebama, treba pomoći na drugi način, putem subvencija, vaučera ili na sličan način, a ne smanjenjem cijene vode za sve potrošače.

Ovim pristupom se osigurava i zadovoljenje ljudskih prava na vodu određenih konvencijom UN (28.7.2010. godine je Generalna skupština UN Rezolucijom 64/292 jasno prepoznala ljudsko pravo na vodu i sanitaciju, kao da su čista voda za piće i sanitarne potrebe esencijalni za zadovoljenje svih ljudskih prava).